Edina Cvitanović: Dijagnoza ne mora definirati budućnost - zdravlje se gradi malim promjenama

Sagovornik: Edina Cvitanović

1. Za početak, možete li se predstaviti našim čitateljima? Ko je Edina Cvitanović i kako je izgledao Vaš put do fitnessa i nutricionizma?

Moje ime je Edina Cvitanović. Certificirani sam personalni trener te trener iz oblasti nutricionizma i korektivnog vježbanja. Prije svega sam žena koja je u dvadesetim godinama proživjela tešku saobraćajnu nesreću i ozbiljne zdravstvene probleme. Upravo je ta nesreća obilježila moj život i preda me stavila jako teške životne izazove. Stoga moj put prema fitnessu i nutricionizmu nije započeo iz estetskih razloga ili želje za trenutnim rezultatima, već iz čiste potrebe da vratim snagu, vitalnost i, koliko-toliko, kontrolu nad svojim tijelom.

2. U svojim objavama otvoreno govorite o trigeminalnoj neuralgiji, meningeomu, zračenju i drugim zdravstvenim izazovima. Koliko Vam je bilo teško odlučiti da o svemu tome javno govorite?

Odluka nije baš došla preko noći. Kada se suočite s dijagnozama poput meningeoma, trigeminalne neuralgije i tenzijskih glavobolja, nesvjesno stvorite osjećaj izolacije jer je TN zapravo rijetko i neizlječivo stanje koje se od „Danas sam super, isplanirat ću svoj dan“ može promijeniti u „Ne mogu ništa, moram provesti dan u krevetu“ u roku od nekoliko minuta. Prihvatiti sve to kao svoje novo normalno bilo je, ustvari, teže od suočavanja sa samim bolestima. S vremenom razvijete jako veliku toleranciju na fizičku bol, ali i shvatite da upravo to psihičko opterećenje jako utječe na naše fizičko stanje i oporavak. Zbog svega ovoga odlučila sam otvoreno progovoriti o svemu i posvetiti se tome da pomognem svima koji su možda na početku neke teške priče, da shvate da nisu sami i da je najgore što mogu učiniti predati se.

3. Kažete da su upravo najteži trenuci promijenili Vaš pogled na život. Šta ste naučili o sebi kroz tu borbu?

Daleko sam otpornija nego što sam mislila, ali ta otpornost ne znači ići glavom kroz zid. Naučila sam slušati svoje tijelo, poštovati njegove granice i odustati od perfekcionizma. Najteži trenuci naučili su me strpljenju, i u treningu i u oporavku. Kada prođete kroz operacije glave, gama-zračenje i teške terapije, shvatite da je svaki trenutak u kojem se osjećate dobro dar i da je briga o sebi osnovni oblik poštovanja prema vlastitom životu.

4. Često naglašavate da zdravlje nije samo broj na vagi. Šta danas za Vas znači biti zdrava osoba?

Biti zdrava osoba, po meni, znači imati energiju za svakodnevne aktivnosti, stabilno raspoloženje, dobar san, jak imunitet i mir u glavi. Vaga je samo jedan nebitan broj koji, ustvari, ne govori ništa o našoj mišićnoj masi, hormonalnom balansu, mentalnoj snazi niti o tome kako se osjećamo u vlastitoj koži. Biti zdrav znači živjeti u skladu sa svojim tijelom, hraniti ga kvalitetno, jačati ga pametnim treningom i osloboditi se krivnje zbog hrane ili izgleda.

5. Pokrenuli ste zajednicu "Kod malih promjena". Zašto baš taj naziv i šta želite da žene pronađu u toj zajednici?

Naziv „Kod malih promjena“ nastao je iz mog dubokog uvjerenja da drastične dijete i ekstremni režimi nikada ne daju dugoročne rezultate, već samo stvaraju stres i frustraciju. Prave, održive transformacije dešavaju se kroz male, svakodnevne korake koje možemo održavati cijeli život. Željela sam stvoriti sigurno mjesto na kojem žene neće osjećati pritisak nerealnih standarda, već će dobiti stručnu podršku, edukaciju, empatiju i inspiraciju da, korak po korak, izgrade bolju verziju sebe.

6. Perimenopauza i menopauza kod nas su i dalje gotovo tabu tema. Šta biste voljeli da svaka žena zna prije nego što uđe u taj period života?

Voljela bih da svaka žena zna da perimenopauza i menopauza nisu kraj, nego novo poglavlje koje zahtijeva prilagodbu. Žao mi je što se o tome i dalje priča s dozom srama ili straha. Žene trebaju znati da simptomi poput umora, glavobolja, nesanice, promjena raspoloženja i nakupljanja kilograma nisu njihova krivnja, već posljedica hormonalnih promjena. Ključno je informirati se na vrijeme, već početkom četrdesetih, prilagoditi prehranu i staviti naglasak na trening snage radi očuvanja mišićne i koštane mase. Fluktuacijom i padom estrogena, progesterona, pa čak i testosterona, svakodnevno gubimo mišićnu masu i gustoću kostiju. Trebamo potražiti stručnu pomoć i razgovarati sa svojim doktorom o hormonskoj nadomjesnoj terapiji jer nam ona pomaže u očuvanju cjelokupnog zdravlja.

7. U svojim objavama često spominjete da hormoni, genetika i zdravstvena historija igraju veliku ulogu. Koliko je opasno slijepo pratiti savjete s društvenih mreža bez stručnog pristupa?

Izuzetno je opasno. Danas živimo u vremenu u kojem svako može dati fitness ili nutricionistički savjet, a opći trendovi često zanemaruju individualnost. Ono što djeluje za djevojku od 20 godina bez zdravstvenih tegoba može nanijeti ozbiljnu štetu ženi u četrdesetim godinama koja ima hormonalni disbalans, autoimune izazove i slično. Ignoriranje zdravstvene historije, hormonalnog statusa i individualnih potreba dovodi do povreda, iscrpljenosti i pogoršanja zdravlja. Što se tiče genetike, opće je poznato da određena stanja imaju nasljedni faktor. Naprimjer, kod mene su oba roditelja umrla od udara, srčanog i moždanog, te sam tako i ja svrstana u kategoriju visokorizičnih pacijenata u tom smislu. Ali ta i ostala stanja, poput dijabetesa tipa 2, visokog krvnog pritiska i određenih vrsta malignih bolesti, ne znače nužno da ću ih i ja naslijediti. Po meni, to je upozorenje i stavlja naglasak na redovne medicinske kontrole, zdraviju prehranu i vježbanje.

8. Mnoge žene nakon četrdesete misle da je kasno za promjene. Šta biste poručili upravo njima?

Poručila bih im da nikada, ali baš nikada, nije kasno! Četrdesete i pedesete godine mogu biti naše najsnažnije i najljepše godine. Tijelo izuzetno dobro reagira na brigu i trening, bez obzira na to kada počnete. Nemojte čekati savršeni trenutak ili misliti da je vaše vrijeme prošlo. Počnite s malim promjenama, bilo da je to redovna šetnja, ubacivanje više proteina u obrok ili prvi odrađeni trening snage. Tijelo će vam biti zahvalno na tome.

9. Da možete izdvojiti tri navike koje su Vama najviše pomogle da sačuvate zdravlje i kvalitet života, koje bi to bile?

• Prvo i najbitnije jeste prihvatanje svojih granica i prilagodba zdravstvenim potrebama, postavljanje granica prema drugima i briga o svom mentalnom zdravlju. Naučiti reći „ne“, smanjiti ukupni stres, boraviti u prirodi koliko god je to moguće i osigurati kvalitetan san.

• Kvalitetna i neprerađena hrana te hidratacija. Fokus je na nutritivno bogatim obrocima, bez striktnih zabrana, koji hrane tijelo i daju nam energiju.

• Dosljedan trening snage. Trening s opterećenjem sačuvao je moje mišiće, kosti, ali i mentalnu snagu kroz sve zdravstvene borbe.

10. Za kraj, šta biste voljeli da ljudi zapamte nakon što pročitaju Vašu životnu priču?

Voljela bih da zapamte da dijagnoza ili teška životna faza ne moraju definirati vašu budućnost. Tijelo ima nevjerovatnu sposobnost oporavka ako mu date prave uvjete, strpljenje i pažnju. Zdravlje se ne kupuje instant-rješenjima - ono se gradi kroz svakodnevne izbore koje donosimo. Budite blagi prema sebi, ali ne odustajte od sebe!