Šta nam procjena pokreta može reći prije nego što počnemo trenirati?
Prije nego što nekome napravimo plan treninga, korisno je zastati i pogledati kako se ta osoba zapravo kreće. Procjena pokreta ne daje odgovore na sve, niti zamjenjuje iskustvo trenera. Ali može nam pokazati neke stvari koje na prvi pogled ne primijetimo i pomoći da trening bolje prilagodimo osobi ispred nas.
Kada neko odluči početi trenirati, najčešće prvo razmišlja gdje će trenirati, koliko puta sedmično i koje će vježbe raditi.
Rijetko ko prije toga zastane i zapita se:
Kako se ja zapravo krećem?
To mi je zanimljivo jer svi na trening dolazimo sa nekim svojim iskustvom. Neko je godinama trenirao sport, neko godinama trenira u teretani, a neko tek počinje. Neko je vrlo snažan, neko ima odličnu pokretljivost, dok neko možda ima određena ograničenja kojih nije ni svjestan.
Zato mi ima smisla prije početka treninga pogledati kako se osoba kreće.
Ne da bismo tražili savršen pokret i ne da bismo nekome dali ocjenu, nego jednostavno da bolje upoznamo osobu sa kojom ćemo raditi.
Šta zapravo gledamo?
Ne mora procjena biti ništa posebno komplikovana.
Možemo pogledati kako osoba radi čučanj, kako stoji na jednoj nozi, kako izvodi iskorak ili kako koristi ramena i kukove u pokretu.
Postoji li velika razlika između lijeve i desne strane? Ima li dovoljno pokretljivosti? Može li kontrolisati položaj tijela dok se kreće?
Nekada vidimo nešto što smo očekivali. Nekada nas nešto iznenadi.
Dešava se i da osoba sama prvi put primijeti određenu razliku tek kada joj pokažemo pokret ili je uporedimo s drugom stranom.
Meni je upravo to jedan od korisnih dijelova procjene. Dobijemo dodatnu informaciju prije nego što krenemo ozbiljnije programirati trening.
Gdje se tu uklapa FMS?
Functional Movement Screen, odnosno FMS, jedan je od alata koji se može koristiti za ovakvu procjenu.
FMS koristi sedam osnovnih obrazaca pokreta kroz koje se gledaju određeni aspekti mobilnosti, stabilnosti i kontrole pokreta, kao i moguće razlike između lijeve i desne strane.
Ali ne mislim da FMS treba predstavljati kao nešto što će nam dati odgovor na sve.
Neće.
I to je važno reći.
FMS nije dijagnoza i ne govori da je neko zdrav ili bolestan. Ne zamjenjuje pregled ljekara ili fizioterapeuta.
Također, cilj nije da neko dobije „savršenu“ ocjenu.
Mnogo mi je zanimljivije šta ćemo napraviti sa informacijom koju dobijemo.
Ako vidimo određeno ograničenje ili razliku, možemo se zapitati da li to treba uzeti u obzir prilikom izbora vježbi, opterećenja ili načina na koji ćemo nekoga trenirati.
Procjena nije cilj sama po sebi
Tu mislim da se ponekad može otići u drugu krajnost.
Možemo toliko vremena provesti testirajući nekoga da na kraju zaboravimo da je došao da trenira.
Nije poenta da napravimo što duži izvještaj.
Ako procjena traje sat vremena, a onda osoba nema vremena za kvalitetan trening, nešto smo pogrešno postavili.
Procjena treba pomoći treningu.
Ako nam pokaže da neko treba više pažnje posvetiti mobilnosti, stabilnosti ili kontroli određenog pokreta, to možemo uključiti u program.
Ako ne pokaže ništa posebno, i to je korisna informacija.
Idemo dalje.
I dalje želimo biti jaki
Ovo mi je također važno naglasiti.
Kada pričamo o procjeni pokreta i FMS-u, ne znači da treba zaboraviti sve ostalo što znamo o treningu.
I dalje želimo biti jači.
Želimo izgraditi mišiće, poboljšati kondiciju, biti bolji u sportu i imati više energije za svakodnevni život.
Samo želimo da trening bude prilagođen osobi koja ga radi.
Dvoje ljudi mogu imati isti cilj, a potpuno različite potrebe.
Dva sportista mogu trenirati isti sport, a imati različite stvari na kojima treba raditi. Isto tako, dvije osobe koje žele smršati i poboljšati kondiciju ne moraju dobiti isti program.
Zbog toga mi nije blizak pristup u kojem svi rade isti trening samo zato što je neka vježba trenutno popularna ili zato što je nekome drugom dobro djelovala.
Šta mi onda FMS zapravo daje?
Ako bih morao jednostavno objasniti zašto koristim FMS, rekao bih da mi daje razlog da zastanem prije nego što počnem trenirati osobu.
Da pogledam ko je ispred mene.
Da ne krenem odmah sa unaprijed pripremljenim programom samo zato što taj program dobro izgleda na papiru.
Na primjer, možemo nekome dati čučanj jer je to odlična vježba. Ali prije toga možemo pogledati kako ta osoba uopće izvodi osnovni čučanj.
Možemo nekome dati vježbu iznad glave, ali prvo vidjeti kako se kreću njegova ramena i gornji dio tijela.
To ne znači da ćemo zbog svakog malog odstupanja izbaciti vježbu.
Nekada ćemo je samo prilagoditi. Nekada ćemo prvo raditi na određenom dijelu pokreta. A nekada ćemo jednostavno nastaviti trenirati i pratiti kako se osoba mijenja.
Zato FMS za mene nije odgovor, nego jedan od načina da dođemo do boljih pitanja.
Ne može jedan test objasniti sve o čovjeku.
Ali zajedno sa razgovorom sa klijentom, njegovim prethodnim iskustvom, ciljevima i onim što vidimo tokom treninga, može nam dati korisne informacije.
Na kraju, mislim da je to i suština dobrog trenerskog rada.
Ne pokazati koliko testova poznajemo.
Ne napraviti što komplikovaniji program.
Nego pokušati razumjeti ko je osoba ispred nas i šta joj je trenutno potrebno.
Ako nam procjena pokreta može pomoći u tome, onda po meni ima svoje mjesto u treningu.
